PORTAL PRESSUM

Kolumna Dragan Purišić: Otimač srca

Kolumna Dragan Purišić
2019-10-29 03:51:22

Tko ne voli životinje, ne voli niti ljude! navode često vlasnici kućnih ljubimaca.
Ova izreka ne uzdiže ljubav prema životinjama već poručuje da je ljubav prema ljudima     
najvažnija.
Udomljavanje životinje trebao bi obitelj obogatiti radošću, dati joj dodatni polet. S vremenom se događa suprotno. Sami vlasnici postaju mrzovoljniji nego prije, prema ljudima zatvoreniji i netolerantniji.
Navodna ljubav prema životinjama nije ništa drugo nego ljubav prema vlastitom ljubimcu. Životinje koje ne voli ljubimac ne simpatizira niti sam vlasnik.
Tko misli da je njegova ljubav prema životinjama velika mogao bi se otisnuti malo dalje, do krajeva gdje su u većoj mjeri ugrožene, tamo gdje je potrebno volonterstvo. Druga je mogućnost donirati značajnija novčana sredstva za njihovu skrb. Pomama za zaradom čini da mnoge vrste uzgajane za hranu žive (bolje reći obolijevaju i umiru) u nehumanim uvjetima. Protiv toga  bi bilo korisno uložiti trud i vrijeme.
          Velik broj životinja  u današnje vrijeme uživa zavidnu skrb, neuporedivo veću od mnogih ljudi. Senzibilniji smo prema izgubljenoj mačkici ili psu lutalici nego prema ugroženom čovjeku.   
Napomenimo da je držanje kućnih ljubimaca posljednjih desetljeća izravno odgovorno za niz ozbiljnih ekoloških poremećaja.
To će biti teško! rekla je jedna vlasnica psa dreseru komu ga je povjerila na preodgoj kada joj je ovaj preporučio da više ne spava u krevetu s njim.
Jedna bogata žena je svu svoju imovinu ostavila psu. To je pokazatelj kamo vodi posvećenost nečemu nedoličnom.
Humano je plakati nad ljubimcem, mladuncem divlje svinje koji neće preživjeti zarazu tetanusa, ali takav čovjek neće imati suza nad nekim daleko zaslužnijim nego što je praščić (za kojega je vlasnica, unatoč blizini sirotinje i beskućnika,  preuredila sobu, gotovo cijeli stan išarala stazama i tobogančićima).
Ne trudeći se nikada oko ljudi, postajemo slijepi za potrebe onih koji su u nevolji. Na jednom natpisu stoji: Što više ljudi poznajem, to više volim svog psa.
Kućni ljubimac može biti glasan, neposlušan, lako se zaprljati  itd., a vlasnici ipak imaju strpljenja za sve to. Zašto ne mogu prihvatiti ljude koji imaju slične nesavršenosti?
          Znamo da ljudi mogu biti odbojni, ali zašto ih treba voljeti? Prvenstveno, jer su slika onoga koji nas je oblikovao. Oni koji toga ne žele biti svjesni, ne mogu pronaći niti ispuniti svoje životno poslanje. Što bi bilo da je naša majka imala samo psa?
          Kako (čovjek) nije životinja da automatski prima impulse i instinkte koji bi mu govorili što treba činiti, temeljne vrijednosti o kojima nas poučava Božja riječ, koje bi mu rekle što bi morao učiniti, je zanemario. Ne znajući što treba i što bi morao, redovito ne zna ni što hoće, pa želi samo ono što drugi čine ili čini što drugi traže da čini. (I.Fuček)
          Zapadnoeuropska civilizacija duhovno propada. U galeriji njezinih sjena često možemo vidjeti čovjeka i psa. Čovjeka koji je odabrao životinju za objekt svoje ljubavi i povjerenja i time je postavio na cjenjenije mjesto nego što je ljudsko, čak i božansko.
Većini se čini da su svog ljubimca udomili posve slučajno. Sam broj usvojenih životinja dovoljno govori da ono što izgleda slučajnost to zapravo nije. Izostanak otpora prema onome što liči na trend, a zapravo je novo porobljavanje ljudi, društvo podiže iz učmalosti, ali na kratko vrijeme. Darovanje većine vremena i naklonosti ljubimcu jeste promašen čin.
 Danas mladi vrlo rano postaju vlasnici četveronožaca, posebno nježniji spol. Umjesto da se s nekim drže za ručicu, stišću uzicu. Vodeći godinama ljubimca, gube mladost i šansu da neki mladić uđe u njihov svijet.
          Pas ima neke osobine koje žene najviše vole: vjernost i poslušnost, on je i odlično dijete; umiljato i simpatično, stoga nije čudo da osobe koje ne shvaćaju svoju ulogu u društvu posežu za  ljubimcem. Odustajući od ostvarivanja obiteljske zajednice ili napuštajući postojeću, najčešće djevojke/žene u njemu pronalaze zadovoljenje. (Iako istovremeno traže čovjeka-partnera, on ne može ispuniti ono što je već ispunjeno pa ljubimac ostaje na prvom mjestu, a ovaj odlazi misleći kako s njim nešto nije u redu!)
Potpuno nevini i posve zdravog odnosa prema životinjama jesu djeca, no dočekaju li odrastanje i nastavak života uz ljubimca, mogu propustiti najvažnije.
          Da se psiću daju samo mrvice sa stola ponovio je i najveći mogući autoritet i to u smislu da mrvice znače pozornost i ljubav. Ako nismo svjesni Stvoritelja, onda pas može biti najbolji čovjekov prijatelj.
 Predodređeni smo za uzvišenije stvari, tek ostatak vremena raspoređujemo po volji.
Ljudi jedni druge dijele prema vanjštini; na muški i ženski svijet, na tamne i bijele, dobre i loše, imućne i neimućene, pa tako i na one koji imaju i one koji nemaju kućne ljubimce, ali to nisu božji kriteriji za dodjelu prvenstva. Omalovažiti i podcijeniti neku skupinu bilo bi nerazumno, no ako je unutar jedne veći dio njih  zahvatio određeni problem, valja uključiti alarm! Neka se svatko preispita: koliko sebe čemu daruje?
Zašto bi sve to narod brinulo? Mnoge i neće, pogotovo ne one koji kategorije život i smrt percipiraju kao postojati  i ne postojati. Stoga misle i rade sve po svome nahođenju da iskoriste  sate koje imaju. Druga skupina pomišlja da se postojanje proteže i nakon hoda zemaljskim stazama. Ukoliko imaju nekoga nižeg i dlakavijega pored sebe, trebaju paziti  da im taj odnos ne pokvari status u produženom postojanju.
Bogu treba samo naše srce! Takvim predanjem ne nastaje manjak drugih ljubavi;  prema  mužu/ženi, sinu/kćeri, bratu/sestri, prijatelju pa i prema kućnome ljubimcu. Ljubav se pravilno razlijeva i čovjek vidi sve u istinskom svjetlu.
 Ako se ova ljubav ne ostvari, onda je svaki drugi odnos nepotpun.
Ljubimac tako postaje otimač ljudskoga srca.
Zvono na uzbunu zvoni, za dobro onih koji se trebaju istinski ostvariti!
Dragan Purišić

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
On Sir Richard Francis Burton`s Trail - Atlas Rabac