PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Kada anđeli zapjevaju

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2019-08-17 12:11:57

Jako su me naljutili komentari o vokalnom nastupu naše predsjednice u Kninu. Ljudi stvarno traže dlaku u jajetu. Još više me je naljutilo njihovo propitkivanje da li je malo cugnula. Ne nije!!! Jbt. prije toga je sigurno bila u Drnišu i malo zamezila pršuta i drniške janjetine pa to zalila Koktom. Ma moš' mislit. Ljudi su stvarno gamad.

Odlika svakog predsjednika je da po nečemu bude prepoznatljiv.

Tito je na primjer bio prepoznatljiv po cigarama i po eliminacijama neistomišljenika bili oni to ili ne. Znao je reći: "na kraju ipak budu. Bolje ih se riješiti na vrijeme".

Franjo je bio ozbiljan političar. Volio je tenis. Opće je poznato da nikada nije izgubio niti jedan meč za vrijeme svoga predsjednikovanja. Nije izgubio meč ali niti izbore. Franjo je bio poznat kao osoba koja uvijek pobjeđuje, osim jednom.

Stipe je bio vic maher. On je i u najvećim krizama uvijek imao poneki vic u rukavu. Vicevi su ga održali puna dva mandata na vrhu.

Ivo je bio treći predsjednik. Prije (i poslije) bio je vrstan glazbenik. A onda je shvatio da politika i glazba baš i nemaju nekih dodirnih točaka pa je "prepustio" vlast našoj prvoj predsjednici i vratio se glazbi. Nakon nekog vremena shvatio je da se od glazbe baš i ne može živjeti, a raditi gaže po hotelskim terasama bilo bi za njega deplase. Davno je shvatio da se od politike i te kako može dobro živjeti i evo ga ponovo u sedlu.

Naša prva predsjednica je jedna mila i draga žena koja drži do sebe. Vrlo je lijepa i zgodna, a uz to i plavuša. Moj ideal žene.

Kada povučemo paralelu između njih svih. Naša predsjednica, od svih njih mi je najdraža. Ona voli da se druži, grli i ljubi. Žena je to koja voli pojesti, popiti i zapjevati ( a nije Dalmatinka). Kako takve osobe mogu biti loše? Ona mi je nekako kao anđeo.

Kada sam već spomenuo Dalmatince moram priznati da ih pomalo i "mrzim". Mrzim ih toliko da bi im dekretom zabranio marendu, pa da otpočinu malo, pa obid (ručak), pa da otpočinu malo, pa opet marendu i naravno, da otpočinu malo, pa za večeru ribicu na gradele. Zabranio bi ja njima i picigin i balun i piti vino iz bukare, a njihovim ženama da po par sati ispijaju kavurine po teracama kafića. E to bi ja njima zabranio, pa da ih onda vidim bi li svi bili tako zgodni, lijepi, jebozovni i preplanuli.
Sada čete reći kako nisu svi Dalmatinci baš ovakvi. Znam. Imam ja kuma Dalmatinca. On je visok, lijep, preplanuo, sportski tip, ali je radoholičar. Halloooo. Čovjek je cijelo vrijeme u četvrtoj brzini. Ne staje. Tu nešto ne štima. Već planiram kako da ga nagovorim da mu provjerimo DNK ili nije Dalmatinac ili je fenomen.

Imam ja još jednog prijatelja Dalmatinca. Zove se Stipe (a kako bi se drugačije zvao). I on je Dalmatinac. On je visok, lijep, preplanuo, sportski tip, ali ne zna pjevati. Halllooo. Dalmatinac, a ne zna pjevati.
Jednom je naše prijateljstvo bilo u ozbiljnoj krizi. Išli smo autom na jedno duže putovanje i on je ponio nekoliko kazeta čisto da nam ne bude dosadno.
Strana A 45', strana B 45' minuta. Naravno pjeva Mišo Kovač. Ajd dobro. Nije da ja ne volim slušati Mišu ali brate slušati ga 90 minuta što je puno puno je (a još sam ga trezan slušao). Nakon toga na red je došao Mladen Grdović. E tu sam već lagano pucao po šavovima. Nakon A strane u sebi sam se molio da Stipu mazne šlog, a nakon B strane da šlog mazne mene.
Kad je "ušla" treća kazeta sa šlagerima Meri Cetinić, tu je naše prijateljstvu zapalo već u ozbiljnu krizu. Ali nisu bili tu krivci niti Mišo, niti Mladen, kao ni Meri. Problem je što je Stipe sve te pjesme znao na pamet i što je revao uz te pjesme (oprostite mi magarci na usporedbi. Vi ljepše revete). Uz sve to, Stipe je loše igrao i nogomet tako da je i njegov status Dalmatinca ozbiljno doveden u pitanje.

Nakon svih tih otrovnih strelica upućenih u pravcu moje omiljene predsjednice po pitanju njenog pjevanja, malo sam se upustio u istraživanje tko odapinje te strijelice. Odmah sam eliminirao ove političare. Oni su jednostavno zavidni. Bacio sam se na puk (običan narod).

Na fejsbuku svaki korisnik ima svoju fotku i odmah moram reći. Strjelice koje su odapete od strane ženskog roda su ženturače koje su od nje ružnije, starije i nisu plavuše, a ove koje su je opanjkavale, a mlađe i ljepše su od nje. One imaju lažnu fotku profila. Ma to brate nema ni sisa ni guzica, a nisu niti plavuše. Čemer i jad od ženskih. Ta tema je za mene šlus.

Jedino što mi je preostalo je da uđem u arhivu HTV-a i konačno i ja poslušam taj "estradni nastup" moje omiljene predsjednice.

Nakon što sam ga poslušao, automatski sam ovoj mojoj ukinuo višegodišnju kaznu, koju je izdržavala, a tiče se pjevanja u kupatilu i u kući. Do sada je jadna sav svoj pjevački talent morala (pod mojim dekretom) demonstrirati na livadi ispred kuće gdje svakodnevno šeće našeg psa Jacka. Na žalost sada vidim da sam bio grub i nisam bio u pravu. Od lošeg pjevanja ima i goreg. A loše pjevati ne znači uvijek ne znati pjevati. Dovoljno je da se krene iz pogrešnog dura ili mola i gle belaja. To vam govorim ja, čovjek koji je pjevao pune četiri godine u školskom zboru. Ja koji sam bio omiljen i cijenjen. Ja kojem je profesor redovito davao zadatke da prije i poslije nastupa nosim one teške zvučnike i pojačala. Ja kojem je profesor uvijek prije nastupa govorio da pjevam tiho, gotovo nečujno. Sve djevojčice u zboru su me obožavale, pogotovo kada sam im nosio teške torbe. Bez mene onaj zbor bio bi ništa. To tek sada shvaćam.

Da bi se nekoga moglo ocijeniti i procijeniti treba poznavati materiju. Sada dok pišem ovu kolumnu, ova moja kao anđel pjevuši (ili što već) i mijesi tijesto za knedle sa šljivama. Tempira ih upravo za večerašnji film "KADA ANĐELI ZAPJEVAJU".

Pjevajte, pjevajte anđeli moji. Ne možete vi toliko loše pjevati koliko ja knedli mogu pojesti. Ljubim vas obije.

Franjo Sabo - Sabotaža

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
On Sir Richard Francis Burton`s Trail - Atlas Rabac