PORTAL PRESSUM

Kada Talijani vrište u eter 'Grande Croato e Umaghese Dragan Rajić'

Rukomet
2019-05-20 09:28:47

Svaki uspjeh mojih prijatelja odmah sebično pripisujem i sebi. Zašto? Pa upravo na taj način hranim svoj ego i naplaćujem sva nerviranja, strepnju i na kraju olakšanja začinjena suzama radosnicama.

Upravo tim redom proživljavao sam jučer završnu utakmicu Talijanske Serie A za rukometašice u kojoj je (moj prijatelj) Dragan Rajić trebao staviti točku na i te osvojiti treći naslov ove sezone i prekinuti "sušu" (za trostrukim naslovom) koja je trajala u ovom trofejnom klubu punih sedam godina (od 2012.g.). Još jednu čast je trebalo "spasiti". Naime Rajić je odigrao sezonu bez ijednog poraza što je raritet u povijesti kluba.

Jučer se igrala druga utakmica Superfinala prvenstva Italije. Protivnik Oderzo kojeg je kroz sezonu vodio još jedan Umažanin Neven Andreašić ali koji ipak nije sjedio na klupi u finalu. Čini se da se razišao s upravom netom prije finala nakon jednog lošeg rezultata. Poznavajući Nevena, ništa čudno. Neven je strastan trener, pun znanja. Trener koji si ne dozvoljava da mu pamet sole rukometni laici.

rajo_1Sve to činilo se je da će olakšati Rajiću put ka svom najvećem rezultatu u tridesetogodišnjoj trenerskoj karijeri. Ali kako svaka promjena nosi nešto novo, tako je i novi trener uveo neke novine u igri Oderza u prvoj utakmici finala igranoj u Oderzu.

Rajićev Salerno dobio je tu utakmicu s jednim golom prednosti, a ništa ne bi bilo čudno da je i izgubio s istim omjerom. Bila je to utakmica fifti-fifti. Ali kako to biva kada ekipu baš i ne ide onda je tu Elize Ferrara, golmanica Salerna. Igračica energije, hrabrosti i znanja.

Nova utakmica za tjedan dana (jučer) značila je da su vrata otškrinuta, samo treba ući.

Novi dan, nova utakmica i ponovo dobar Oderzo. Ulog je veliki. Želje ne skrivene. Obije ekipe traže pobjedu.

Za razliku od nas. Talijani svaki sport ozbiljno shvaćaju. SportItalia radi direktan Tv prijenos. Interes za ovu utakmicu je golem. Koreografija u dvorani odlična. Sve se je posložilo, samo je trebalo pobijediti.

Zna Rajić da ga kod time outa snima kamera i bilježi se svaka njegova riječ. Treba zadržati strast, ali i biti odmjeren. Nema grubih riječi, voditelji ga hvale kako je "hladan ko špricer" iako se sve ne odvija kako je zamislio. Zna on i da protivnik sluša svaki njegov savjet i da mobiteli rade i prenose njegove savjete protivničkoj klupi. Sve to treba prevladati. Zavarati protivnika i pobijediti.

Rajić je preuzeo Salerno (višestrukog prvaka Italije) ljetos. Njegov predhodnik Neven Hrupec (bivši trener Podravka Vegete), poznati rukometni strateg, osobno je preporučio Rajića vodstvu kluba, a u igri su bila (jako) poznata rukometna imena iz Hrvatske, Slovenije, Mađarske i Italije.

Hrupec je novi izazov našao u poljskom prvaku, a ujedno je imenovan izbornikom Talijanske reprezentacije.

Kako nije u životu sve med i mlijeko, tako Rajić nije zatekao niti idealno stanje u ekipi. Neke stožerne igračice promijenile su klub, neke su bile povređene. Kratka klupa, a velika očekivanja. I kako to biva, novi trener nosi novi štih. Trebalo je sve to ponovo posložiti, uigrati. Vratiti na predhodni nivo, a kasnije ga i podići.

Ženski rukomet u Italiji je (gledajući top ekipe) stepenicu iza nas. Kod nas Podravka Vegeta i Lokomotiva su br. 1. i ekipa Salerna je stepenicu ispod, ali Salerno je nakon toga u ravnopravnoj liniji s jednom Kokom, Zrinskim, Sesvetama, Bjelovarom. U tom rangu je i ostalih 5-6 ekipa Talijanske Serie A.

oni_1
 
S druge strane gledajući Podravka Vegeta ima 10-12 top igračica koje je dovela u svoje redove iz Hrvatskih klubova, kao i one koje su došle iz zemalja okruženja i bivših Sovjetskih republika.
Lokomotiva je iz Zagreba, što znači da su neke igračice dolaskom na studij u Zagreb odmah pronašle svoj novi klub i s toga ne čudi da Lokomotiva može imati takvu kvalitetu.

Salerno je  grad malo veći od Rijeke (135.000 stanovnika). Klub kotira na "domaćim" igračicama, a jedine dvije igračice "sa strane" su Kubanka Gomez koja u Italiji živi već dugi niz godina i naša Ana Rajić (kći trenera Rajića) koja je stigla u zimskom prelaznom roku.

I upravo je Ana Rajić svojim dolaskom donijela mir i osvježenje u ekipu.

Obično takvi potezi u klubovima nisu popularni (kada trener dovede člana obitelji). No Rajić je preiskusan da bi napravio Aninim dolaskom "nered" u svlačionici.

sale 2
 
Rajićka je imala zadatak kroz cijeli drugi dio prvenstva da bude igračica za "odmor" onih iz prve postave. Trener Rajić je mudro rotirao i dozirao njenu minutažu dajući svima do znanja da njihova pozicija dolaskom Ane nije ugrožena, a Ana (iskusna igračica) svakim svojim ulaskom i lucidnim proigravanjima stjecala je sve veće simpatije publike i suigračica.

Treća titula (Super kup, Kup Italije, Prvenstvo Italije) osvojena ove godine je kruna uspjeha svakog trenera. Tim uspjehom Dragan Rajić je na najljepši mogući način proslavio svojih trideset godina trenerskog staža i otvorio si vrata za još nešto veće.

Kako to obično biva, trenera drže rezultati. Svugdje je to tako osim u Italiji. No za našega Raju nema zime. Gdje god je bio i radio za sobom nikada nije ostavljao zatvorena vrata. Svugdje je ostao upisan kao draga osoba što je vidljivo i danas na njegovom zidu fb profila gdje prima čestitke iz svih krajeva Europe.
Niti njegovi prijatelji iz njegova grada Umaga nisu ostali imuni na ovaj uspjeh. Jutros na kavi u jednom kafiću čuo sam mudro razmišljanje jednoga momka koji je veći dio sportske karijere proveo "vani": "Vjerujte mi, svugdje je lakše nego kod kuće. Zašto? Zato što mi uspjeh ne praštamo, jednostavno takvi smo".

Ja mom Raji opraštam sve. Opraštam mu sva ona izostajanja kada smo dogovarali ribolov a on je morao na trenig. Opraštam mu i sva nerviranja koje mi je priuštio za vrijeme utakmica. Opraštam mu i to što mi je kupio šal kada si ja to nisam mogao priuštiti. Opraštam mu i ove suze radosnice kojima me je počastio.

Franjo Sabo
 
 




umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag